Jednom se živi – 4. poglavlje

Četvrto poglavlje

-“Bok Filipe. Kako si?” – čuo se glas s druge strane.

Trebalo mi je nekoliko sekundi da shvatim tko je.

-“Bok Pateru, dobro sam, Vi?” – uzvratio sam što sam brže mogao.

-“Evo, super. Imam jednu ponudu za tebe, ako si zainteresiran.” Rekao je ravnatelj moje škole, franjevac velikog srca, koji me je već vodio na jedno takvo putovanje i sa mnom je bio oduševljen, na prvom mjestu zbog mojih sportskih postignuća. 

-“Pretvorio sam se u uho.”

-“Vidi, imamo kamp u Klagenfurtu i idemo kao škola i predstavljamo Hrvatsku.”

Zastao sam na trenutak kad sam to čuo. Izbacio sam oči i na licu mi se pojavio ogroman osmijeh. Ja sam izabran u skupinu ljudi koja predstavlja školu i Hrvatsku!

-“Biti će tamo još ljudi”, nastavio je Pater – “mladih iz Austrije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Mađarske, Slovenije i Grčke. To je kao Erazmus razmjena učenika i okupljanje mladih, kamp. Tema će biti prvenstveno o ljudima i okolišu, no biti će još i vjerski povezanih i sportskih događaja.”

-“Wow, odlično. Zvuči jako zanimljivo.”

-“To će biti početkom 7. mjeseca i trajat će 10 dana. Što misliš o ponudi?” – upitao je odmah Pater.

“-Mislim da je predobro. Računajte na mene za tu akciju! Jedva čekam!” – odgovorio sam ushićeno.

-“Odlično, drago mi je! Znao sam da na tebe mogu računati!” – odgovorio je Pater sa tihim smješkom koji se mogao čuti.

-“Čujemo se za još više informacija kada saznam. Bok!”

-“Može, čujemo se. Bok!” 

Spustio sam mobitel pored sebe i sjeo na trenutak. Skroz sam zaboravio da idem na trening. Upravo sam dobio veliku ponudu, za putovanje koje je do tog trenutka za mene bilo totalno ne planirano, i odmah ju prihvatio. Sve se promijenilo. 

Odmah su mi u glavu došle predivne scene koje sam već proživio na istom takvom kampu na kojem sam bio prije 2 godine. Bio sam jako sretan što idem ponovno. Razmišljao sam o prijateljima, druženju, zabavi, upoznavanju novih ljudi i novim iskustvima, koje sam već doživio i pokušao si zamisliti kako će to opet biti. Oblio me osjećaj sreće i uzbuđenja. 

Trgnuo sam se najednom i sjetio da trebam ići na trening. S velikim sam smješkom ustao i otišao u dvoranu. Bilo mi je jako lako raditi. Dobio sam dodatni naboj i energiju nakon tog razgovora i odluke koju sam donio. Sve se promijenilo i sada sam dobio dodatnu motivaciju i hrabrost. 

Nošen tom novom energijom, odradio sam i sjajan trening. Napravio dobar posao i postigao super napredak. Čak bih rekao da sam napravio i natprosječni napredak. I sada je to novi cilj koji imam pred sobom. Kao da čekam samo taj trenutak kada će doći kamp. 

I na treningu se sve činilo kao da ide dobro. Uhvatio sam ritam napokon i bio sam vrlo optimističan nakon treninga. I s tim optimizmom otišao sam i na sljedeći trening sutra. Na moje iznenađenje, stvari se nisu odvile kako sam očekivao. Zbog toga sam bio malo razočaran. Nisam mogao raditi na svojoj najboljoj razini. Patio sam se i borio cijeli trening. Noge su mi bile nekako teške, a nisam niti bio umoran od jučer. Osjećao sam se odlično i motivirano, a kada sam se zagrijao, jednostavno nije išlo.