Sjedio sam u kuhinji i jedući obrok poslije treninga razmišljao o tome, kada je došla mama. Vidila je po mome govoru tijela i držanju kako nešta nije bilo kako treba. Ispričao sam joj o tome kakav je bio trening.
“Jednostavno sam se čudno osjećao, a jučer je bilo tako dobro” – završio sam kada je ona rekla “Znaš da ono što je bilo jučer ne određuje to kako će nešto biti danas. Svaki novi dan je novi početak i stvari se ne moraju odviti u skladu s onime jučer.”
“Da, u pravu si. Nisam si to do sada mogao posvjestiti jer sam bio previše potišten, a zapravo ne trebam uopće biti.”
“Naravno, zašto bi trebao biti? To je proces, putovanje. Ne ideš uvijek samo prema naprijed i prema gore. Ne možeš svaki dan samo napredovati i koračati velikim koracima. Nekad ide lošije, nekad se vratiš malo unazad. Nekad pomisliš da sve ide u provaliju, a to je zapravo priprema za veliki napredak koji dolazi. Stvari idu gore-dole stalno. Strpljenje”
“Tako je, da! Hvala ti što si mi to pomogla posvjestiti! Osjećam se nekako olakšavajuće. Treba strpljenja i vremena, jer sve dođe na svoje.”
“Uvijek dođe. Samo polako!”
“Hvala ti mama. Laku noć!”
Molim, laku noć!”
.
Nakon dugo vremena, razgovarao sam s dobrim prijateljem, Augustinom koji trenira u drugom klubu blizu moga.
“Bok stari, kako je?” – upitao je odmah kada se javio na telefon.
“Bok buraz, evo odlično, radno. Kod tebe?” – odvratio sam s ushićenjem i srećom.
“Ma evo, znaš kako je kod mene, radi se, dobro je.”
“Ajde baš mi je drago to čuti. Razmišljao sam da sada preko ljeta nađemo koji puta pa treniramo zajedno, družimo se i rokamo gimnastiku. Šta misliš?” – odmah sam prešao na stvar.
“Pa vidi, super ideja. Imamo sad kontrolni trening u Lučkom, pa možemo se tamo svakako naći i poslje ostat trenirat pa ćemo se dogovorit za dalje. Ja sam svakako za. Imamo cijelo ljeto.”
“E pa da, mogao bih doći na kontrolni. Kada će biti?”
“Krajem 6. mjeseca, ne znam točan datum.”
“Uredu, super. Provjerit ću ja pa se čujemo još, a tamo i vidimo pa ćemo detaljnije. Baš se veselim da rokamo zajedno”
“Može, odlično. I ja isto! Čujemo se onda i vidimo.”
“Može, vidimo se!”
Iako sam početkom godine bio vidio da će biti kontrolni trening u 6. mjesecu, kao da sam na to zaboravio i sada me prijatelj podsjetio na to. Ipak imam još jedan cilj prije odlaska na kamp. Moram smisliti što ću raditi, koju spravu. I treba trenirati dosta! Spreman sam za novi izazov i puno treninga!
Sada ne mogu čekati, ne mogu dočekati. Iako ima puno posla i imam definitivno što raditi da se pripremim kako treba, svejedno bih odmah išao na kontrolni trening. Uglavnom mi je to bio problem, biti strpljiv i čekati do nekog događaja. A ono što tu onda izgubim je proces. I uživanje u procesu.
Sišao sam dolje i vidio mamu kako leži na trosjedu. Odmah sam joj rekao da ću ići na kontrolni krajem 6. mjeseca.
“Što ćeš raditi, koju spravu?”
“Nisam još siguran” odvratio sam brzo. “Dvoumim se između preskoka i partera. Ruče mi definitivno nisu na razini još uvijek, no radim na tome. Želim ruče raditi, ali trenutno mi se nekako čini da je preskok najbolji izbor.”
“Pa da, mislim, ja se ne razumijem u te težine i ocjene, ali meni najbolje izgledaš na preskoku. On ti je uvijek i bio najbolji.”
“Da, je. Sada ću na ovom kontrolnom odradit preskok, a dalje ću probati raditi ruče i preskok pa ćemo vidjeti kako će to ići.”
“Može, odlično.”
“Jedino sada ne mogu čekati. Ja bih odmah išao tamo, a svejedno nisam spreman. Imam dosta za raditi, a išao bih odmah.”
“Razumijem, ali strpi se. Budi prisutan na svakom treningu. Uživaj na svakom treningu, u svakom malom napretku koji napraviš da se približiš cilju. Drži na umu da trebaš uživati u procesu, i uživaj u procesu. Ima puno toga što te može učiniti sretnim svaki dan.”
Kimnuo sam i nasmješio se. “Taj dan na kontrolnom treningu biti će samo dan i trening kao i svaki drugi. Zato trebaš uživati u svakom treningu.”
“Da, držat ću to na umu. Dosta sam se i do sada patio s time da budem strpljiv, no polako postajem svjestan toga koliko trebam biti prisutan u ovom sadašnjem trenutku. Jer sve što imam je ovaj sadašnji trenutak.”
“Tako je. Proces ti donosi zadovoljstvo, a ne cilj. Kad uživaš u svakom treningu, onda dobivaš pravu korist svake pobjede, jer pobjeđuješ svaki dan. Idi sada na trening i uživaj tamo. Radi najbolje što možeš, ali tako da možeš i sutra opet.”
“Može, hoću! Jedva čekam doći u dvoranu i odraditi super trening!”