Dopaminska detoksikacija ili dopaminski post – kako preuzet kontrolu nad svojim životom i zavoljeti raditi teške stvari.
Danas sve što poželimo, odmah možemo i dobiti, brza hrana – naručimo i brzo stiže, zabava – imamo tv, mobitel i društvene mreže.
Sve to je dio trenutačnog i brzog zadovoljstva koje izlučuje dopamin, hormon zadovoljstva.
Dopamin se izlučuje u 2 slučaja:
- radom
- konzumacijom
Kada se dopamin izlučuje zbog rada – to se zove strast.
Kada se dopamin izlučuje zato što smo nešto konzumirali – to se zove ovisnost.
Problem je što se dopamin, kada se luči zbog konzumacije nečega, kao što je hrana ili gledanje nekih sadržaja, može vrlo lako pretvoriti u ovisnost.
Onda svaki sljedeći put kad to radiš, trebaš malo veću količinu tog zadovoljstva da bi dobio jednaku količinu dopamina i da bi dobio takvo zadovoljstvo, i onda ta količina stalno raste, a ti imaš isti osjećaj zadovoljstva i taj krug nikad ne staje.
Zato sam odlučio da u idućih 7 dana napravim takozvanu detoksikaciju od dopamina ili na hrvatskom dopaminski post.
Mnogo je ljudi i kreatora ovo napravilo i dobili su sjajne rezultate (Nate O’Brien, Project Life Mastery, Niklas Christl…)
Pravila
Pravila su sljedeća:
- Nema društvenih mreža(YouTube samo za učenje)
- Nema glazbe i TV-a(igrica…)
- Nema slatkiša i grickalica
Dopaminski post
1. dan
Danas, prvi dan, već sam osjetio solidno usporenje i povećanje fokusa. Nisam tako užurban i ubrzan. Iskreno, nije mi to prevelika promjena jer sam već prije znao tako nekoliko dana, ili dio dana da ne koristim mobitel i sl, ali definitivno je čudno, u pozitivnom smislu.
Osjećam se fokusiranije i više prisutan u ovom trenutku.
Umjesto listanja po mobitelu, pročitam knjigu ili zaista odmorim i odspavam, nakon čega mogu ponovno raditi kako treba.
Ako se po jutru dan poznaje, ovo će biti korisno i pozitivno iskustvo!
2. dan
Fokus i motivacija rastu te s njima i produktivnost.
Osjećaj prisutnosti u sadašnjem trenutku je odličan. Potpuno sam usporio i više sam prisutan sada i ovdje.
Kad započnem nešto raditi, ne bježim nakon 3 minute na idući zadatak već ostajem fokusiran.
Malo sam umoran, vjerojatno jer sam jučer malo više radio nego inače, zahvaljujući motivaciji, tako da sam usporio i zbog nedostatka stimulacije dopamina, ali i zbog umora.
Naravno, to je početna faza i taj oporavak, zbog kojega ovo i radim.
Za sada je generalno osjećaj jako dobar.
3. dan
Danas sam se probudio ponovno umoran, no to je zato što sam spavao manje.
Svejedno, nakon umivanja hladnom vodom, razbudio sam se i prionuo na čitanje.
Nakon toga sam nastavio s radom koji je bio vrlo fokusiran.
Zaista je odličan osjećaj raditi na takvoj razini fokusa. Sat vremena rada proletjelo mi je kao 5 minuta.
Čak mi se taj rad više nije činio težak kao prije, već sam sjeo i krenuo raditi.
Osjećam se puno smirenije, i u situacijama koje bi inače bile stresne, ostao sam smiren i kontrolirao sam svoje reakcije.
Generalno se osjećam usporenije, ali ne usporenije umorno već usporeno smireno i fokusirano, prisutno u ovom trenutku.
S druge strane, koliko god je korisno raditi i živjeti ovako, da nemaš previše stimulacije koja izlučuje dopamin, svejedno mislim da treba imati nekakvu ravnotežu. Na primjer, pola dana ili dvije trećine(2/3) dana živjeti i funkcionirati s niskom stimulacijom i ovim načinom dopaminskog posta, a opet u nekim trenutcima i dijelovima dana priuštiti si malo odmora.
Konkretnije, ako radiš 8 sati u danu, a 8 spavaš te još utrošiš 3 sata na jelo, šetnju u prirodi i recimo čitanje, te 2 sata na trening, ostaje ti još 3 sata koja možeš iskoristiti za odmor. Taj odmor ne mora biti strogo odmor kao spavanje ili šetnja, jer već si trenirao i čitao. Možeš si priuštiti da pogledaš nekakav video ili nešto slično, da odlutaš i opustiš se malo. Jer mislim da je teško cijelo vrijeme biti samo na jednoj strani i u strogom postu. Treba ga raditi i koristan je, ali smiješ si dozvoliti 2-3 sata u danu relapsa, kada odmaraš i opuštaš se. Naravno, to treba znati moći kontrolirati i dozirati, da ne odeš u krajnost i ne odaš se ovisnosti. Jer niti ta stimulacija dopamina od recimo gledanja videa ili igranja igrica ne mora biti ovisnost, niti neće biti ako si dopustiš svaki dan da na to potrošiš 1 ili 2 sata. Sve u umjerenim količinama je dobro. I na kraju, trebaš sam pronaći najbolji omjer i ravnotežu za sebe.
4., 5., 6. i 7. dan
Ostatak ovog posta prošao je mirnije.
Umor od 3. dana potvrdio se i ponovio i 4. dana te sam morao odlučiti da ću nekoliko dana odmoriti.
Tako je i bilo.
Jednostavno sam ležao, odmarao i regenerirao se.
Naravno, na jedan mirniji način, bez nekakvih sadržaja i distrakcija koje su možda već i svakodnevica.
Zaista je bilo mirno i malo čudno, no jako ugodno.
Odmor je bio kvalitetniji i spavao sam puno bolje.
Generalno sam bio smireniji iako sam se osjećao čudno i umorno, no taj umor nema veze s ovim dopaminskim postom.
ZAKLJUČAK
Ono što sam još osjetio kao veliku korist ovog dopaminskog posta je to da kada se stimulacija dopamina dovede na niske razine, kao što sam već spomenuo, ostaješ smireniji u ovom trenutku. A to onda dovodi do toga da ti je onda zabavnije raditi neke teške stvari koje inače možda ne voliš, jer ti sada mozak nije stalno stimuliran i ubrzan, pa ti se onda ove teške stvari ne čine teškima.
Na primjer, kada si stalno na mobitelu i imaš tu brzu stimulaciju, onda ti je dosadno sjesti i pisati ili učiti, čitati. A kad se malo usporiš i smiriš, onda ti takve radnje postaju zabavne i lagane.
Zato treba raditi i živjeti dopaminski post kako bi mogao raditi takve ranje, jer je to ono što te dovodi do tvojih ciljeva. Jedna sjajna usporedba koju sam otkrio ovdje je s hranom, jer tu zaista osjetiš u potpunosti. Jednog dana sam imao čokoladu i bananu za pojesti i u žurbi odlučio sam uzeti prvo čokoladu. Bila je naravno odlična i uživao sam u okusu, no onda sam uzeo bananu i bila je bezukusna, neslana i bljutava. A onda mi je kliknulo, to je zato što sam prvo pojeo čokoladu, koja je bila preslatka, odnosno slađa je od banane i sada se banana čini neukusnom. A da sam prvo pojeo bananu, ona bi bila fina, a čokolada bi također bila ukusna. Tako je i ovdje, smanji stimulaciju da ti teške stvari postanu lagane a onda poslje toga, još ćeš više uživati u opuštanju! Ako ništa, prvo odradi teške stvari, a onda se zabavljaj i opusti.
Nadam se da te ovaj članak potaknuo da probaš dopaminski post, a nakon toga da složiš nekakvu svoju dnevnu rutinu koja je uravnotežena i funkcionalna.
VIDEO
Detaljnije ovo moje iskustva možeš pogledati u ovom videu: