Jednom se živi – 6. poglavlje

 Vozeći se do dvorane, razmišljao sam o tome kako trebam biti fokusiran na proces. Uživati u svakom trenutku i raditi najbolje što mogu danas, a opet biti u mogućnosti raditi i sutra, i fizički i psihički.

U tom razmišljanju brzo sam stigao do dvorane i već sam se našao u svlačionici. Tamo me dočekao moj prijatelj i kolega Domi. Odmah mi je osmijeh izbio na lice kada sam ga vidio.

“Disi!”

“Disi! Kak si?”

“Evo super, ti” nasmješio mi se.

“Evo i ja sam odlično. Za šta si danas?”

“Pa, mislim da sam za parter. Ti?”

“Zvuči dobro, mogli bismo parter. Ja ću još odradit i preskok, tako da ću morat napravit vremena da stignem oboje.”

“Može.” 

Šutke ušetasmo u dvoranu i pozdravismo trenera. Zagrijavanje je prošlo u dobrom ozračju i pozitivnoj atmosferi. Svatko je bio fokusiran na sebe, kako to obično biva u zagrijavanju. Dok ne krenemo na sprave i onda krenemo s međusobnom podrškom i bodrenjem. Tako je bilo i danas.

Prvo smo radili parter. Polako se dilazala atmosfera i naboj. Kako smo se zagrijavali i pripremali za glavne akrobatske elemente i skokove, više smo bodrili jedan drugoga i jedan drugome smo pomagali da uđe u bolji ritam.

Krenuo sam dobro. Skočio sam nekoliko salta prema naprijed sa okretom za 720 stupnjeva i dobro doskočio. To sam tek nedavno naučio i već sam se osjećao sigurno na tom skoku. Isto se nastavilo i sa duplim skvrčenim saltom naprijed. Njega skačem već dugo vremena i to mi je najdraži element, tako da je razumljivo zašto sam toliko siguran u njega. A taj osjećaj kada letiš i brzo se vrtiš, jednostavno je predobar.

Domi je također super krenuo. Sa šraubama prema naprijed i duplim saltom naprijed. On je tako nastavio i kada smo prešli na salta prema nazad. Tu sam se dosta patio. Posebno sa šraubama prema nazad, što je on jako dobro radio.

“Kako uspiješ ostati ravan i ići ravno u toj šraubi?”

“A ne znam, pustiš u zrak, i pričekaš”  rekao je Domi kroz osmijeh nekako nesigurno, “Čekaj salto i tek što kasnije kreni vrtit šraubu.”.

“Aha, dobro, probat ću.”

Čak sam i uspio skočiti nekoliko malo boljih skokova i vidi se da se popravljam u toj šraubi prema nazad. No, onda sam rekao da mi je dosta partera za danas te sam prešao na preskok. On je nekako moja najbolja sprava. Mislim da se to vidi po tome što govorim “on”, a ne “to” ili “ono”.

Skočio sam prvo svoje osnovne skokove, pa sam onda probao raditi premet sklonjeni salto s pola okreta i pruženu Tsukaharu sa okretom 360 stupnjeva. To su skokovi koje na kojima radim da povećam početnu ocjenu i težinu skoka. 

Osim toga, na preskoku nekako najviše uživam. Iako je on u mojim očima sprava koja zahtjeva najviše eksplozivnosti, naboja, duha i hrabrosti, opet je najzanimljivija. Dakle, ne možeš skočiti niti jedan skok ako nisi 100% nabrijan i skroz unutra. Jer svaki skok moraš ići najjače, na glavu. Nema opcije da ideš lagano pa da skočiš malo opuštenije. Svaki skok mora biti na 100% i maksimalan fokus.

Uz te misli došli smo do kraja treninga, gdje smo još prije odlaska kući odradili vježbe snage te se pozdravili s trenerom i otišli u svlačionicu.

“Bio je dobar trening.” nasmješio sam se odmah na ulazu svlačionice, a istovremeno iscrpljen.

“Da, predobar je bio. Dobro smo radili.” jedva je podigao Domi pogled prema gore, vidno umoran, ali istovremeno i zadovoljan.

“Da, stvarno sam zadovoljan. Samo idemo naprijed, korak po korak!”

Dobra atmosfera nastavila se i u autu na putu kući. Nekako sam na tom dobrom valu trenutno. Koračam prema naprijed. Za sada pokušavam gledati pozitivno te ići i raditi najbolje što mogu. Jer kada daješ sve od sebe, dobivaš najbolje rezultate. I ostaješ na toj pozitivnoj strani.

S ovim mislima u glavi, ušao sam u dvorište, gdje nije bilo auta, što je značilo da mama i tata nisu kod kuće. Ušao sam u kuću, i ugledao kantu s vodom u kojoj je bilo krvi koja je obojala vodu. Mrlje krvi bile su pored kante u hodniku po podu. Ključ od auta je bio tu, ali ga nisam baš registrirao na prvu.

Brzo sam ušao u kuhinju gdje također nije bilo nikoga. Izderao sam se dozivajući roditelje, pa braću, no nitko se nije odazivao. Što se to dogodilo, gdje su svi, vrtilo mi se po glavi?