U nekim je ljudima, jednostavno uvjerenje, da će jednog dana sve biti dobro. Što i je točno, i treba tako vjerovati.
No, vjeruju da će doći će taj netko, taj Godot, i spasit će nas.
A do tada, do tad ćemo čekat.
I čekat…
No, zapravo, možemo ovako čekati do beskonačnosti.
Samim čekanjem neće se ništa promijeniti.
Vrijeme će proći, a mi ćemo ostati gdje jesmo.
Tako se i meni dogodilo, jednom prilikom, da sam samo čekao i čekao.
I dogodilo se nešto strašno – ništa. Odnosno, nešto gore od toga, ukočio sam se.
Kad sam slomio rebro, ležao sam u krevetu i čekao da se oporavim.
Istina, nisam mogao ništa raditi.
Ali zapravo jesam.
Uvijek možeš raditi barem neke male korake.
Kako je jednom prilikom rekao Martin Luther King:
“Ako ne možeš letjeti, trči, ako ne možeš trčati, hodaj, ako ne možeš hodati, puži, ali što god radio u životu, trebaš se nastavit kretati naprijed!”
Martin Luther King
Dakle, dok sam ležao u krevetu čekajući da mi rebro zacijeli, nisam se uopće pomicao.
Iako sam trebao i mogao.
Mogao sam podići ruku, stisnuti šaku i otpustiti, pomaknuti stopalo i prste.
Dugo mi je trebalo da shvatim da to mogu i trebam radit.
Tek kada sam to počeo raditi, moj oporavak se ubrzao.
I tako sam radio sve više i više i micao se sve više i više.
I tako sam iste godine nakon što sam slomio rebro, nastupio na natjecanju iz gimnastike.
Jer nisam čekao da se oporavim.
Čekanjem ćeš samo čekati, a radom i akcijom ćeš se pomaknuti.
Nitko te neće doći spasiti, koga god čekaš.
Jedini tko te može spasiti si ti sam.
Sam sebe trebaš i možeš pokrenuti.
Naravno, negdje je ukorjenjeno mišljenje da će sve biti dobro jednog dana. I hoće. Ali treba djelovati.
Naravno, nekome je to teže pokrenuti se, a nekome je lakše.
Ali siguran sam da je sada puno lakše, kad znaš da ti možeš i trebaš sam sebe pokrenuti.
A ne čekati Godota koji će te spasiti.
Čak će te i on lakše spasiti, kad kreneš spašavati sebe, kad se pokreneš.
I u Bibliji stoji, da Bog pomaže onima koji sami sebi pomažu.
Jer ako ponavljaš svaki dan istu priču, ako svaki dan dolaziš i čekaš Godota, koji ne dolazi, ništa se ne mijenja.
Misliš da si zarobljen, da si usamljen, da se ne smiješ nigdje pomaknuti.
Da će tvoja sreća doći kad dođe Godot i da će te on spasit.
A zapravo, spasiti se možeš samo ti, sam sebe.
I to je velika poruka koju nam je prenijeo Samuel Beckett, svojom (anti)dramom “U očekivanju Godota”.
Kreni korak po korak.
Puži, hodaj, ali se kreći prema naprijed!
VIDEO
POGLEDAJ VIDEO U KOJEM GOVORIM O DRAMI “U OČEKIVANJU GODOTA”: