Sreća i sloboda
Čovjek odmah primjeti kada mu nedostaje sreća. Kada se ne osjeća sretno. I najgore što tada može napraviti je tražiti ju. Tražiti ju vani, u svijetu, izvan sebe. Dajući ključeve te sreće nekome drugome. Tako automatski oduzima sam sebi i svoju slobodu. Jer sloboda je mogućnost izbora, fleksibilnost vremena i radost u trenutku. A sreća je po mojem mišljenju vjerojatno, kada imamo slobodu, no iznad toga, kad imamo mir.
“Neispunjavanje želje stvara patnju, mudro je ne željeti”, kaže Budha. I iz toga možemo zaključiti da je najsretniji onaj koji najmanje želi i najmanje treba. Od 2 čovjeka s istom količinom nečega, jedan može biti sretan do neba, a drugi tužan i razočaran. Jer onaj koji želi puno, njemu je uvijek malo ono što ima, a to stvara tugu. S druge strane, onaj kojemu malo treba i koji je zadovoljan i zahvalan na onome što ima, on je uvijek bogat. Jer bogatstvo počinje iznutra, i vrijednije je od svega, bogatstvo duše. Tko je bogat u srcu, iznutra, bogat je i u svijetu. A početak tog bogatstva i sreće je prihvaćanje sebe. Kada si zadovoljan i sretan samim sobom, počinješ put osobne sreće. Shvaćajući da si sam sebi dovoljan i da si jedini odgovoran za svoju sreću, veliko je otkriće i istovremeno početna točka. Od toga dalje gradiš sve ostalo, znajući da si u potpunoj kontroli nad onime što ti se događa. Najviše od svega, u kontroli si svojih reakcija na ono što se događa. Jer sreća i sloboda su stanje uma, a kada možeš birati svoje misli i okoliš, zašto ne izabrati najbolje i biti sretan?
Zato mislim da svatko prvo treba krenuti od sebe. Pružiti sebi, zbrinuti i usrećiti sebe, a onda tu sreću dijeliti dalje. I uz sve to, vidjeti kako sreća dolazi njemu, koji je sretan.